Naslovnica
 
NASLOVNICA
NOVOSTI I DOGAĐANJA
UČINAK STAKLENIKA
PROJEKTI
PROPISI
OKVIRNA KONVENCIJA UN-A O PROMJENI KLIME
Uvod
Nacionalna izvješća
07.-18.12.2009. - U Kopenhagenu održana 15. Konferencija stranaka UNFCCC
KYOTSKI PROTOKOL
FLEKSIBILNI MEHANIZMI
PROVEDBA MJERA
MEĐUVLADINO TIJELO ZA KLIMATSKE PROMJENE (IPCC)
INVENTAR STAKLENIČKIH PLINOVA
STRATEGIJA
LIFE
CARDS 2004.
ETS
OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE NISKO-UGLJIČNOG RAZVOJA HRVATSKE (LEDS)
REGISTAR EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
IZVJEŠĆE O EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
EKONOMIČNOST VOZILA
PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA
MEĐUNARODNA SURADNJA
LINKOVI
KONTAKTI
MZOIP



 



/ Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime

Okvirna konvencija UN-a o promjeni klime

Pitanje klimatskih promjena na globalnom planu rješava se Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC).

Konvencija je usvojena u New Yorku u svibnju 1992. godine, a potpisana na samitu u Rio de Janeiru u lipnju iste godine.

Konvencija je stupila na snagu 21. ožujka 1994. godine, a danas ima 192 stranke.  Do sada je 191 država ratificirala Okvirnu Konvenciju UN-a o promjeni klime.

Temeljni cilj Konvencije je „… postignuti stabilizaciju koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razinu koja će spriječiti opasno antropogeno djelovanje na klimatski sistem. Ta  razina treba se ostvariti u vremenskom okviru dovoljno dugom da omogući ekosustavu da se prilagodi na klimatske promjene,  da se ne ugrozi proizvodnja hrane i da se omogući nastavak ekonomskog razvoja na održiv način“.

Republika Hrvatska postala je stranka Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) 1996. godine, donošenjem Zakona o njezinom potvrđivanju u Hrvatskom saboru (NN- Međunarodni ugovori, broj 2/96). Istim zakonom Republika Hrvatska je u skladu s točkom 22. Konvencije, kao zemlja koja prolazi proces prelaska na tržišno gospodarstvo, preuzela opseg svoje odgovornosti u okviru Priloga I. Konvencije. 

Prema Konvenciji, zemljama potpisnicama Priloga I. (uglavnom sve razvijene zemlje svijeta i zemlje s ekonomijama u tranziciji (i Rep. Hrvatska), dopuštena je određena fleksibilnost u pogledu ispunjenja obveza prema Konvenciji i Kyotskom protokolu radi jačanja njihove sposobnosti za rješavanje problema klimatskih promjena. Ovu fleksibilnost su, odabirom godine u kojoj su emisije bile najviše u razdoblju 1985.-1990. za baznu godinu umjesto 1990., iskoristile: Bugarska (bazna godina 1988.), Mađarska (prosjek 1985.-1987.), Poljska (1988.), Rumunjska (1989.) i Slovenija (1986.). Odobreno povećanje iznosi 10-23%.

Nakon pet godina pregovora, na Dvanaestoj konferenciji stranaka UNFCCC, održanoj u studenome 2006. u Nairobiju, usvojena je odluka 7/CP.12 o visini emisije stakleničkih plinova Hrvatske u baznoj godini. Konferencija  stranaka je odlučila: Hrvatskoj će, pozivajući se na članak 4.6 Konvencije, biti dozvoljeno da doda 3,5 Mt CO2 eq na razinu emisije stakleničkih plinova iz 1990. godine u svrhu definiranja razine emisije bazne godine za provedbu svojih obveza  prema članku 4.2 Konvencije. To znači da emisija bazne godine u Republici Hrvatskoj iznosi 34,64 Mt CO2 eq.

Link na:

Zakon o potvrdivanju Okvirne Konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime
Narodne novine – Međunarodni ugovori 02/96
 



Uvod
Nacionalna izvješća
Događanja
Osnovni pregled literature potreban za izradu dokumenta 'Šesto nacionalno izvješće'

 



 





Print

 ENGLISH

 


Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost






 
 
© Globaldizajn