Naslovnica
 
NASLOVNICA
NOVOSTI I DOGAĐANJA
UČINAK STAKLENIKA
Više o stakleničkim plinovima
Više o učinku staklenika
PROJEKTI
PROPISI
OKVIRNA KONVENCIJA UN-A O PROMJENI KLIME
KYOTSKI PROTOKOL
FLEKSIBILNI MEHANIZMI
PROVEDBA MJERA
MEĐUVLADINO TIJELO ZA KLIMATSKE PROMJENE (IPCC)
INVENTAR STAKLENIČKIH PLINOVA
STRATEGIJA
LIFE
CARDS 2004.
ETS
OKVIR ZA IZRADU STRATEGIJE NISKO-UGLJIČNOG RAZVOJA HRVATSKE (LEDS)
REGISTAR EMISIJE STAKLENIČKIH PLINOVA
IZVJEŠĆE O EMISIJAMA STAKLENIČKIH PLINOVA
EKONOMIČNOST VOZILA
PRILAGODBA KLIMATSKIM PROMJENAMA
MEĐUNARODNA SURADNJA
LINKOVI
KONTAKTI
MZOIP



 



/ Učinak staklenika / Više o učinku staklenika

Više o učinku staklenika

 

Život na Zemlji omogućava energija koja dopire sa Sunca. Staklenički plinovi u atmosferi propuštaju kratkovalno zračenje koje dopire sa Sunca, a zadržavaju dugovalno zračenje koje se reflektira sa Zemljine površine, čime čine Zemlju pogodnom za život.

Oko 30% Sunčeve energije koja dopire do Zemlje reflektira se u svemir, dok ostatak prolazi kroz atmosferu i zagrijava Zemljinu površinu. Zagrijana Zemljina površina emitira toplinsko, tzv. infracrveno zračenje. To zračenje apsorbiraju molekule stakleničkih plinova i re-emitiraju ga jednoliko u okolni prostor. Posljedica toga je dodatno zagrijavanje Zemljine površine i atmosfere - bez staleničkih plinova u atmosferi prosječna temperatura bila bi za 30°C niža od današnje. 

Klimatski sustav određuju brojne interakcije između Sunca, oceana, atmosfere, kopna i živih organizama, a narušavanjem odnosa u kemijskom sastavu zraka, narušava se i ravnoteža klimatskog sustava. Klima Zemlje stalno se mijenja uslijed različitih astronomskih, fizikalnih i kemijskih čimbenika. U posljednjih stotinu godina ljudske su se aktivnosti jako intenzivirale pa i one imaju izravan utjecaj na klimu, prvenstveno putem izgaranja fosilnih goriva.

Prilikom izgaranja fosilnih goriva dolazi do emisije ugljičnog dioksida. Ugljični dioksid koriste biljke u procesu fotosinteze, ali je njegovo uklanjanje iz atmosfere smanjeno zbog smanjenja površine prekrivene šumama - najznačajnijim potrošačem ugljičnog dioksida. Uz povećane koncentracije prirodnih stakleničkih plinova (ugljikov dioksid, metan, didušikov oksid, troposferski ozon i vodena para), pojavili su se i umjetni staklenički plinovi koje je stvorio čovjek - hidrofluorougljici, perfluorougljici i sumporni heksafluorid.

Povećana koncentracija stakleničkih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što dovodi do promjena temperature zraka, količine oborina i ostalih klimatoloških elemenata.

Globalna temperatura je u posljednjih 100 godina porasla 0,7°C, a u Europi za 1°C. Najtoplija godina u Europi bila je 2000. godina, a sedam najtoplijih godina bilo je među posljednjih 14 godina. Projekcije pokazuju da bi porast globalne prosječne godišnje temperature mogao iznositi 1,4 – 5,8°C u idućih sto godina, a 2,0 – 6,3°C u Europi.

Paleoklimatološka istraživanja su pokazala kako je i ranije bilo toplijih i hladnijih razdoblja na Zemlji. Međutim, opažanja potvrđuju da se današnja klima mijenja izvan okvira koji se mogu pripisati prirodnoj varijabilnosti, premda je teško precizno odrediti udio ljudskih aktivnosti u klimatskim promjenama.

Smatra se da će pitanje klimatskih promjena biti dominantan problem okoliša u 21. stoljeću. Posljednje, četvrto izvješće Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC Fourth Assessment Report: Climate Change 2007), ponovo je i s još više dokaza potvrdilo da čovjek ima utjecaja na promjenu klime. Promjene će se očitovati u promjeni količine oborina, povećanju intenziteta i učestalosti ekstremnih meteoroloških pojava, podizanju razine mora, smanjenju zaliha pitke vode, povećanju površina  pustinja, povećanju opasnosti od bolesti kao što je malarija te izumiranju niza bioloških vrsta.

Količina oborina u sjevernoj Europi porasla je za 10-40% u posljednjih 100 godina, a smanjila se u južnoj Europi. Učestalost suša, toplotnih valova i ekstremnih oborina u Europi je porasla, dok je smanjena učestalost hladnih ekstrema. Projekcije prikazuju da će hladne zime gotovo potpuno nestati do kraja stoljeća, a topla ljeta će biti sve učestalija.

Hrvatska, smještena u umjerenom klimatskom pojasu, neće biti izložena najtežim posljedicama.  

Prema Nacionalnom izvješću Republike Hrvatske prema Okvirnoj Konvenciji UN-a o promjeni klime, iz 2007. godine i scenariju klimatskih promjena sadržanom u Nacionalnom izvješću, u budućoj klimi između 2040. i 2050. doći će do porasta temperature, naročito prizemne (do 2m visine) bez obzira na sezonu (desetljeće između 1991.-2000. bilo je najtoplije u 20. stoljeću). Zagrijavanje će biti veće ljeti nego zimi, ponegdje u sezonskom srednjaku i preko 2,5 stupnja. Zbog povećanja prizemnog tlaka zimi nad središnjom i južnom Europom, u Hrvatskoj će zime biti stabilnije od sadašnjih. Scenarij predviđa smanjenje količine oborina ljeti, ali se ne može pouzdano utvrditi amplituda smanjenja. Opći porast temperature i smanjenje vlažnosti, naročito zimi, uzrokovat će smanjenje količine snježnih oborina i snijega na tlu. Očekuje se smanjenje naoblake za čak 15 posto zimi. Analize pokazuju da će najznačajniji problemi biti zbog podizanja razine mora (do 90 mm prema maksimalnom scenariju), utjecaja na hidrologiju i poljoprivrednu proizvodnju.

 



 





Print

 ENGLISH

 


Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost






 
 
© Globaldizajn