|
Učinak staklenika
 |
Vodena para (H2O), ugljični dioksid (CO2), metan (CH4) i didušik oksid (N2O), su staklenički plinovi nastali prirodnim aktivnostima i oni, izmiješani u cjelokupnom sloju atmosfere, čine zračni toplinski omotač oko Zemlje. Taj omotač sprečava gubitak toplinske energije u svemir i doprinosi da je klima na Zemlji povoljna za život. Bez omotača od stakleničkih plinova, površina Zemlje bi bila 30şC stupnjeva hladnija nego što je danas, nepovoljna za živa bića, hladna i beživotna poput površine Marsa. |
 |
Sunce zagrijava površinu Zemlje. |
 |
Zemlja se zagrijava i emitira toplinsko zračenje. Na taj način zemljina površina reflektira oko 70 % sunčevog zračenja dospjelog na njezinu površinu. Staklenički plinovi u atmosferi apsorbiraju dio tog zračenja čime dolazi do zagrijavanja atmosfere, što se naziva "učinak staklenika".
|
 |
Kao rezultat, Zemljina površina održava klimu koja je povoljna za živa bića. Međutim, izgaranje fosilnih goriva i sječa šuma uzrokuju povećanje količine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi. Ljudi svojim aktivnostima ispuštaju i druge stakleničke plinove, kao što su metan (CH4) i didušik oksid (N2O). Staklenički plinovi nastali ljudskim aktivnostima utječu na cijeli sustav dovodeći do dodatnog globalnog zagrijavanja. U proteklih 100 godina globalna temperatura je porasla u prosjeku 0.4 - 0.8 şC. |
Nakon industrijske revolucije, prvenstveno zbog sve veće uporabe fosilnih goriva, koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi stalno raste. Sljedeća slika prikazuje globalnu koncentraciju CO2 u razdoblju od 1870. do 2000. godine.
Na temelju analize ledenog pokrova na Antarktiku, ustanovljeno je da postoji korelacija između globalne temperature i koncentracije ugljičnog dioksida u atmosferi. Te promjene, unatrag 400.000 godina, prikazuje sljedeća slika.
Trend porasta prosječne temperature Zemljine površine posebno je izražen promatra li se razdoblje pojačane uporabe fosilnih goriva. Sljedeća slika prikazuje promjene prosječne temperature u razdoblju od 1870. do 2000. godine.
Glavni izvori stakleničkih plinova su:
- izgaranje fosilnih goriva,
- industrijski procesi,
- odlaganje otpada,
- sječa šuma,
- poljoprivredna proizvodnja i
- stočarstvo.
Mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova su:
- korištenje obnovljivih izvora energije,
- povećanje energetske učinkovitosti,
- energetsko korištenje otpada,
- promjena tehnologija u industriji,
- razvrstavanje otpada,
- izolacija zgrada,
- korištenje javnog prijevoza,
- korištenje automobila koji troše manje goriva i
- pošumljavanje.
 Print
|